Pseći parkovi i pseće livade - da, ne ili možda?

Na Trešnjevci, na križanju Selske i Zagorske, postoji već dugo jedna "pseća livada", jako velika i prostrana, na kojoj svoje pse šeće većina ljudi koji žive u tom, ili u kojem obližnjem kvartu. U nekom trenutku gradske su vlasti odlučile da jedan dio te livade ograde i stave nekakve drvene sprave koje bi trebale glumiti agility, a da sve čiji psi izvan tog ograđenog dijela hodaju bez povodnika kazne.
Jednostavno, zar ne?
Tu vam je park pa si unutra možete pustiti pse, nemate ih što šetati izvan ograde, to više nije pseća livada, nego obična livada na kojoj je jedan pseći park. Naravno, sada je kreirana staza koja ide oko ograđenog psećeg parka, pa se livada i njezini šetači dijele na one koji idu u park i na one koji ne žele u park, a livada je i dalje pseća.


Hm, no je li ispravno uopće reći "šetači" u ovakvom kontekstu?
Baš i ne. Uglavnom se radi o ljudima koji misle da su u šetnji sa svojim psom. U stvarnosti, oni su na druženju s drugim vlasnicima s kojima stoje u krugu ili sjede na klupicama i razgovaraju o najrazličitijim temama, dok se psi "igraju" ili, što još češće čujem, "socijaliziraju"...

Što ja kao trenerica mislim o psećim parkovima?

Mislim da su jaako loša ideja! Ako još koji trener bude čitao ove retke, sigurna sam da će se složiti sa mnom.
Zašto?
Paaa, pokušajmo to objasniti..

Cijeli tekst možete pročitati na: